|            
|
Dok
su sećanja još sveža - Iskustvo Zrenjanin kup 2008 Piše dr. Aleksandar Diklić
| Autor
teksta, kome je ovo tek treće takmičenje u jedriličarstvu, prvi
je od učesnika takmičenja iz Srbije a treći u ukupnoj rang listi.
A. Diklić, koji je član aerokluba ''Vaja'', se takmičio
na jedrilici Cirus std. dok je pobednik leteo na jedrilici Mosquito B a drugoplasirani
na jedrilici DG 505. Ovo su njegovi lični, neposredni utisci. | Priprema za jedriličarsko
takmičenje može da traje mesecima, opet na kraju nedostaje još
jedan dan. Prvi letački dan na takmičenju
je trenažni, vrlo je koristan jer se obavezno pokaže da nešto važno
neodostaje. Ovoga puta navigaciona oprema je zakazala, tako da je vreme posle
leta iskorišćeno da se zaleme prekinuti kablovi. Na Državnom prvenstvu
prošle godine, u toku izvlačenja jedrilice na start, puče mi unutrašnja
guma na točku, zamena je potrajala, a zatim je radiostanica izgubila kontakt
koji je potom trebalo osigurati da se to ne dogodi u vazduhu. Zbog nabubrelog
pokvarenog akumulatora, loger mi nije zabeležio dva najbolja
letačka dana i zato je mnogo bolje da se nedostaci pokažu tog prvog
trenažnog dana, nego u toku regularnih takmičarskih dana kada posledice
utiču na plasman.  |  |
Prvog takmičarskog dana
se pokaže ko se kako pripremio. Dobri meteorološki uslovi omogućili
su da većina preleti više od 300km a pobednik skoro 500km. Najvažnije
je završiti disciplinu. Ako mislite da je to možda lako, da se podsetimo,
naše jedrilice nemaju motor: šleperski avion otkači nas na 600m
visine u zoni aerodroma i mi tražimo uzlazne vazdušne struje, stubove.
Petnaest minuta posle poletanja poslednjeg takmičara otvara se startna linija
široka 2km i kad je pilot potom preleti, ima 5h da napravi prelet. Dobili
smo zadatak da odletimo do Bačke Topole, a potom kud koji, između nekoliko
ponuđenih okretnih tačaka. Posle obavljenog zadatka, svi su se vratili
kući, na aerodrom poletanja, tako da je fizički rad=0.
 |  |
Zadatak drugog dana je ući
u označene cilindre oko Crvenke, Subotice i Kikinde. Ne boduje se 5h nego
2h leta, ali ne preletena kilometraža, već prosečna brzina leta.
Meteorolozi predviđaju dolazak oblačnosti sa zapada, tako da je zadatak
trka učesnika između sebe, a istovremeno i
trka sa dolazećim nevremenom. Ko zakasni... Napravio sam plan: pre starta
popeću što više mogu, tako da do prelaska startne linije budem
u što boljoj poziciji, a potom u dugačkom planiranju da tražim
stub sa dobrim dizanjem. Preleteo sam 23km, izgubio 700m visine i našao stub
sa prosečnim dizanjem većim od 2m/s, kasnije i preko 3. Uzlazne
vazdušne struje su naše pumpe, a postignuta visina je naše gorivo.
Teško je početniku da odoli da ne stane na pumpu i natoči malo
''visine'', pogotovu što je naizgled besplatno, ali ako sporo teče,
drugi trakmičari će naći jače stubove i postići bolju
prosečnu brzinu. Najbolja dizanja obeleže nam lepi pufnasti oblaci gde
se uzlazni topao vazduh hladi i vodena para kondenzuje, pa je zato jedriličaru
važno da po izgledu oblaka proceni da li na toj pumpi ima goriva i kojom
brzinom može da napuni svoju izgubljenu visinu. Kad sam dotakao cilindar oko Crvenke, sa zapada je pola
neba bilo pokriveno oblacima nadolazećeg fronta, tako da sam sa zadovoljstvom
okrenuo ka Subotici, brzo dotakao i taj cilindar, malo pobegao od nevremena, ali
sam produžio prema severoistoku, da iskoristim lepa dizanja koja su se smešila
ispod kumulusa u tom pravcu, a i da ne bih pre vremena došao nazad i tako
smanjio prosečnu brzinu. Kad sam nabrao kilometražu bez mnogo gubitaka
visine i okrenuo ka cilju, usput da očešem treći cilindar oko Kikinde,
matematika je bila jednostavna: putnom brzinolm od 180km/h da pređem poslednjih
60 kilometara za 20 minuta. Trojica su bila brža od mene, ali sa mnogo boljim
jedrilicama i mnogo većim hendikep faktorom, tako da je toga dana moj rezultat
bio najbolji. Mislio sam da je neka greška i brzo naručio roštilj
za sve, pre nego što se greška otkrije....  |  |
Trećeg
dana vreme je bilo loše, a zadatak da obletimo Srbobran, Sentu i Ečku
dva puta niko nije ispunio, većina je jedva uspela samo jednom. Četvrtog
dana, odlični vremenski uslovi i nezajažljiva želja da nađem
jače dizanje, umalo da me koštaju vanterenskog sletanja, ali sam uspeo
da se spasim sa 300m visine, 40km udaljen od cilja, našavši jak i širok
stub baš na uređenoj njivi koju sam izbarao za vanterensko sletanje.
Da se to i dogodilo, zemaljska ekipa bi došla po mene, rasklopili bismo jedrilicu,
spakovali je u prikolicu i nazad na aerodrom. Poslednjeg
dana smo poleteli na zadatak, ali nas je kontrola vratila na sletanje zbog nevremena
i protivgradne odbrane. Taj dan je prekinut zbog nevremena. Posle
proglašenja pobednika i zatvaranja takmičenja usledila je gozba. Zadovoljstvo
nismo sakrivali, iz pehara smo svi pili. ' 
| |